Kvalitetan san nije nikome zagarantiran, no za mnoge osobe s autizmom on je doista nedostižan. Autizam često donosi problem s usnivanjem i spavanjem što može još dodatno pojačati simptome poput repetitivnog ponašanja, a čija pojava zauzvrat usnivanje čini još težim. Kada se osoba s autizmom pronađe u tom zatvorenom krugu problem sa spavanjem postaje jedna od najvećih briga uže obitelji člana s autizmom. Unatoč tome, problem sa spavanjem je do sada jedan od najslabije istraženih aspekata autizma.

autizam poremećaj spavanja melatonin

 

Donosimo dosadašnja saznanja znanstvenika o uzrocima, posljedicama i tretmanima poremećaja spavanja kod autizma.

Koliko je čest poremećaj spavanja kod djece s autizmom? 

Između 44 i 86% djece s autizmom ima ozbiljnih poteškoća sa spavanjem. Usporedbe radi, kod djece urednog neurološkog razvoja taj udio je između 10 i 16%. Tolika razlika može biti i zbog različitih metoda mjerenja prilikom istraživanja.

Koje su vrste poteškoća česte kod osoba s autizmom?

Osobe s autizmom imaju tendenciju da pate od nesanice. Njima je za razliku od neurotipičnih osoba u prosjeku potrebno 11 minuta dulje da zaspu, a mnogi se tijekom noći i često bude. Neke osobe s autizmom pate od noćne apneje, stanja koje uzrokuje kratak prestanak disanja nekoliko puta kroz noć. Spavanje može kod osoba s autizmom imati i manji obnavljajući učinak od onog kod ostale populacije. Osobe s autizmom u prosjeku provedu 15% sna u REM fazi koja je kritična za učenje i zadržavanje sjećanja za razliku od neurotipičnih osoba koje u REM fazi provedu u prosjeku 23% noćnog odmora.

Ostavlja li izostanak kvalitetnog sna posljedice?

Postoje mnogobrojni dokazi da manjak sna može pojačati simptome autizma, poput slabijih socijalnih vještina. Djeca koja ne dobivaju dovoljno sna često imaju izraženija repetitivna ponašanja i teže stvaraju odnos s vršnjacima u odnosu na onu djecu na spektru koja imaju kvalitetan san. Također imaju slabije rezultate pri testiranju inteligencije. Međutim, nejasno je da li su te posljedice proizašle iz manjka sna, doprinijela poteškoćama sa spavanjem ili oboje.

Zaključak jedne osam godina stare studije je da su ona djeca s autizmom koja imaju poteškoća sa spavanjem hiperaktivnija i manje fokusirana od one djece s autizmom koja imaju uredan san.

Zašto osobe s autizmom imaju poteškoća sa spavanjem?

 Mnoge osobe uz autizam imaju i popratna stanja za koja je poznato da otežavaju san, poput probavnih smetnji, ADHD-a ili tjeskobe. Grčevi zbog zatvora, na primjer, mogu osobu držati budnom cijelu noć. Osobe s popratnim stanjima autizmu mogu uzimati terapije koje imaju negativan učinak na san. Primjerice, osobe koje uz autizam imaju i ADHD mogu uzimati suplemente koji smanjuju impulzivnost, no uzrokuju i nesanicu. U nekim slučajevima osobe na spektru imaju genetsku mutaciju koja upravlja ciklusom budnosti i spavanja. Neka istraživanja nude zaključak da osobe na spektru autizma nose mutacije koje utječu na razinu melatonina, prirodnog hormona čija je zadaća regulacija sna.

Kako stručnjaci mogu razotkriti poremećaj spavanja kod osoba s autizmom?

Polisomnografija je najčešći i najtemeljitiji dijagnostički postupak za ispitivanje sna. Prate se moždani valovi, pokreti očnih jabučica, udova, disanje kao i brojni drugi vitalni parametri tijekom spavanja. Zbog višestrukih senzora ispitivanje se vrši u za to posebno pripremljenim prostorijama. No ova dragocjena metoda nije uvijek praktična za osobe s autizmom koje većinom zahtijevaju posebne rutine prije i tijekom usnivanja. No, barem je jedna radna skupina dovela polisomnografsku opremu u domove osoba s autizmom kako bi premostila ovaj problem.

Manje nezgrapan test spavanja je aktigrafija (aktimetrija) kod koje se uređaj koji oblikom podsjeća na ručni sat nosi na zapešću i tijekom noći prati pokrete osobe. Ovaj uređaj osobe s autizmom mogu koristiti i u svom domu kako bi se zabilježila ukupna količina sna kroz noć.

Stručnjaci mogu dosta naučiti o obrascima spavanja i kroz razgovor s ukućanima ili analizirajući dnevnik kojeg vode ukućani. No, ove metode nisu pouzdane iz razloga što se temelje na subjektivnom doživljaju i sjećanju članova obitelji.

Postoje li dostupni tretmani koji pomažu osobama s autizmom kod poteškoća sa spavanjem? 

U nekim slučajevima rješenje može biti jednostavno: često osobama s autizmom pomaže uspostavljanje rutine poput određenog rasporeda aktivnosti prije odlaska u krevet. Može pomoći i reguliranje temperature i osvjetljenja u spavaćoj sobi. Dosljedno održavanje vremena usnivanja i buđenja može stavititi mozak i tijelo u ritam kroz koji će spavanje biti pouzdanije. Američka agencija za hranu i lijekove odobrila je neke lijekove za nesanicu poput lijeka Ambien. No, on se ne smije davati djeci. Kod ozbiljnijih problema poput noćne apneje kliničari preporučuju noćni uređaj za disanje poput respiratora (CPAC) ili u nekim slučajevima čak i operativni zahvat.

No, za većinu teškoća sa spavanjem je dobra opcija suplement melatonina. Neka istraživanja pokazala su da melatonin pomaže djeci s autizmom brže usniti i ostvariti dugotrajniji i kvalitetniji san.

Može li kvalitetniji san poboljšati kvalitetu života za osobe na spektru autizma?

Možda. Po ovom pitanju nema velikih istraživanja i zaključaka. No, neka istraživanja su pokazala da i neurotipična djeca kao i djeca koja imaju autizam, a prošla su kirurški zahvat radi otklanjanja poteškoća s disanjem tijekom spavanja, pokazuju napredak u socijalnoj komunikaciji i imaju bolju koncentraciju uz manje repetitivnih ponašanja. Roditelji iz jedne manje studije također izvještavaju o sličnim poboljšanjima nakon uzimanja suplementa melatonina.

„Kvalitetniji san neće „izliječiti“ autizam, ali čini se da ona djeca koja postignu redoviti ritam spavanja lakše usvajaju vještine, manje su razdražljiva i imaju manje nepoželjnih ponašanja.“ – Angela Maxwell-Horn, profesorica pedijatrije na Sveučilištu Tennessee.
Spectrumnews

Facebook Comments

Ostavite komentar