boy-doing-aba-therapy

Iako ne postoji lijek za autizam, različiti tretmani mogu pomoći pri umanjenju simptoma. Planiranje tretmana predstavlja veliki izazov i stres za roditelje obzirom da niti jedan edukacijski plan ne djeluje kod sve djece jednako. Sa znanstveno-istraživačkog gledišta, bihevioralna terapija je dokazano najkorisniji pristup. Vlada pogrešno mišljenje kako je ona namijenjena isključivo za agresivnu djecu sklonu ispadima. Bihevioralna terapija je osnovni alat za razvijanje socijalnih vještina. Poput vrsnog atletičara koji bez obzira na dobre rezultate i nadalje radi na svom unaprjeđenju, tako se i bihevioralni terapeuti ponašaju poput trenera dotjerujući socijalne sposobnosti vašeg djeteta.

Roditelji često ostanu neodlučni kada je potrebno odlučiti i izabrati određeni bihevioralni pristup. Obrazovni sustav često prerano šalje djecu u redovno školovanje. I dok uvijek za to postoji neki viši cilj, prerano kretanje može značiti odmicanje od bihevioralnih pristupa koji pružaju razvojnu podršku djetetu. Djeca koja i nadalje ostanu u tretmanima imaju veću vjerojatnost da u konačnici budu u manjoj skupini djece koja izgube kriterije za dijagnozu autizma. Više intervencija danas znači više stečenih vještina koje odgovaraju dobi djeteta što im omogućuje lakšu tranziciju u redovnu obrazovnu skupinu.

Drugi izazov je saznati koji bihevioralni pristup najbolje odgovara vašem djetetu. Ne postoji način na koji bismo mogli znati što će kome odgovarati, pa je potrebno logički razmišljati, biti fleksibilan u praćenju napretka i činjenju prilagodbi kada su one neophodne. Znanstvenici još nisu dokučili koliko je vremena najbolje za svaku pojedinu intervenciju. Jedini zaključak je da isključivo stalna bihevioralna podrška daje željeni učinak.

Dobra strana bihevioralnih intervencija je da su istovremeno i učinkovite i sigurne. Loša strane je to što su naporne i skupe. I dok bihevioralna terapija dolazi u različitim oblicima, odabrati određeni tip izgleda kao igra pogađanja. Možemo zaključiti da u odlučivanju na što utrošiti energiju i novac, bihevioralna terapija ostaje dokazano najučinkovitiji način kojim autistično dijete razvija vještine.

Najčešći tipovi bihevioralnih terapija 

ABA – Jedna od najzastupljenijih intervencija za autizam je ABA (Applied Behavior Analysis) ili Primijenjena analiza ponašanja. Prisutna je već više od 50 godina. Ona je vrlo strukturiran znanstveni pristup koji podučava igri, komunikaciji, samozbrinjavanju, akademskim i životnim vještinama, te može pomoći i u umanjenju ili uklanjanju problematičnih ponašanja. Postoje mnoga istraživanja koja pokazuju kako ABA povećava uspješnost i kvalitetu života autističnog dijeteta. Polazište je da se vještine mogu razlomiti na manje dijelove, te kroz njihovo ponavljanje i osnaživanje potaknuti učenje. Pristup se oslanja na promatranje (analiziranje) situacije, a odrasla osoba definira što bi djetetu bilo korisno iako je dijete možda fokusirano na nešto sasvim drugo. Na primjer, ako dijete nije zainteresirano za pozdravljanje drugih ili toalet trening, kroz ABA pristup terapeut odlučuje što će ga učiti jer prepoznaje dugoročnu vrijednost tih vještina. ABA je tipična polazna točka za djecu s izraženijim simptomima uz preporuku od barem 40 sati rada tjedno. Njena uloga je i dalje značajna čak i onda kada dijete poboljša vještine, te stekne prijatelje i socijalizira se.

VBTVerbal Behavior Therapy (Verbalna bihevioralna terapija) je podvrsta ABA-e kojoj je cilj podučavanje neverbalne djece kako svrsishodno komunicirati. Drugim riječima, ova intervencija uči dijete razlogu komunikacije – da dobijemo željenu povratnu informaciju. Na primjer, nije dovoljno pokazati na keks kako bi dijete znalo da je to keks. Takav način je striktno označavanje (obilježavanje) predmeta. Dijete je kroz ponavljanje poticano da koristi funkcionalne vještine. VBT je terapeutski stil koji pomaže djeci razumijeti da komunikacija donosi pozitivne rezultate. U tipičnoj sesiji terapeut će predstaviti niz poticaja ovisno o djetetovim preferencama, te će kroz modeliranje i polagano umanjivanje davanih uputa razvijati samostalnije vještine. Poticaji koji se koriste će privući djetetov interes, kao na primjer – njihanje keksa na ljuljački u parku. Ova terapija zahtijeva minimum tri sata rada tjedno uz educiranog stručnjaka koji će u prirodnom okruženju povećavati djetetovu funkcionalnu komunikaciju.

CBTCognitive Behavioral Therapy (Kognitivna bihevioralna terapija) je prisutna od 60-ih godina prošlog stoljeća. Češće se preporuča kod djece s manje izraženim poteškoćama. Uspješna je kod uobičajenih poteškoća koje dolaze uz autizam poput pretjeranog straha i tjeskobe. Istraživanja pokazuju da CBT može biti efikasna i u umanjivanju određenih ponašanja poput opsesija specifičnim stvarima ili radnjama (npr. brojanje automobila) ili pak čestim autističnim ispadima. Ovaj pristup također može naučiti dijete da bolje regulira svoje emocije i razvije samokontrolu impulzivnosti.

Drugi bihevioralni pristupi koji se koriste za autističnu djecu fokusiraju se na razvijanje vještina koje dijete već posjeduje i radu na određenim nedostacima na suptilniji način.

DIR (FLOORTIME) – “Developmental and Individual Differences Relationship (DIR) therapy“, pomaže djetetu da se fokusira na jače strane, interese i komunikacijske vještine koje već postoje da bi se iz tog temelja izgradile nove i poboljšale već stečene vještine. Drugim riječima, uključuje motivirano dijete koje je u centru dok terapeut koristi prirodne situacije koje koristi kao trenutak za podučavanje.

RDI“Relationship Development Intervention” (RDI) je pristup kojem je u centru obitelj, a osmišljen je za razvijanje odnosa kroz dijeljenje emocionalnih i socijalnih iskustava.

TEACCH –  “Treatment and Education of Autistic and Related Communication Handicapped Children” je program baziran na radu u učionici namijenjen individualiziranom podučavanju i socijalnom razvoju, a prilagođeno određenim djetetovim jačim stranama.

Različiti tipovi grupa za podučavanje socijalnih vještina (Social Skills Groups) pomažu djetetu razviti pragmatične vještine i upravljati poteškoćama koje se događaju u prirodnim odnosima s vršnjacima.  Opservacijska, kao i posljednja istraživanja ih za sada prikazuju prilično uspješnima. Iz razloga što je autističnom djetetu najčešće lakše ostvarivati odnos s odraslima, ove grupe pružaju važnu ulogu u iznošenju specifičnih poteškoća iz odnosa s drugom djecom. Terapeut može zamisliti i postaviti specifičnu situaciju koja imitira stvarnu životnu situaciju, te koja su ponašanja u toj situaciji prihvatljiva. Kako bi prikazali socijalne vještine koriste se kombinacije slike i tekst. Socijalne skripte (priče) omogućuju djetetu na specifičan način kako savladati određene poteškoće iz svakodnevnih situacija. Ovaj oblik je često neophodan, no kao i kod drugih pristupa, za primjena stečenih vještina kroz grupu na stvarne životne situacije zahtijeva mnogo strpljenja i ponavljanja kroz duže vrijeme.

Pokušajte sistemom pokušaja i pogrešaka 

Dugoročno planiranje zahtijeva strpljenje i upornost. Najčešće samo bihevioralna terapija nije dovoljna i kombinira se s logopedskim i radnookupacijskim tretmanima uz podršku obitelji i okoline. Ipak, bihevioralna terapija kroz vrijeme i naporan rad ostaje osnova pri razvijanju vještina većini autistične djece. Kada bilo kojem autističnom djetetu određene vještine zaostaju za vršnjacima  ili ponašanje otežava funkcioniranje, razmišljanje o količini i tipu bihevioralne terapije koju dijete prima je prvi korak prema rješavanju problema.

 

Psychology Today

Facebook Comments

Ostavite komentar