suzi1

Dok je Ivano bio manji često me se u parku znalo vidjeti kako se ljuljamo zajedno, penjemo na tobogan pa spuštamo na glavu, na koljenima i unazad. Pa vrtimo na vrtuljku do besvijesti dok meni nije išlo na povraćanje, a on bi još i još. Valjali se po travi, radili kako on kaže propriopercepciju, pa se ja vratila obično sva u modricama, a njemu ništa. Nogomet još nisam zaigrala jer imam dvije lijeve pa bi se još i ozlijedila da jesam. Igrali se s paučinom. Pjevali recitacije tko će brže i glasnije.
Pješčanike smo obožavali oboje.

Često sam se ja igrala sa djecom noseći ga ili na rukama ili piškalonce.
Pogotovo kad je bila lovica ili igra skrivača.
On bi se smijao do besvijesti jer je tu i sudjeluje…
I sad sam tu,uskačem po potrebi,ali ga puštam da se ‘izbori’…

Na kraju sam shvatila da imam više malih nego velikih prijatelja.
Moram priznati da je to čudesno.
Tako sam jučer upoznala nove super frendice.
Mala Iva ima 3 g i Leona 7 g.

One bi se rado poigrale s Ivanom,no međutim,nije im jasna jedna stvar pa su se primile za ruku i s ponosnim gardom mi prišle da vide u čemu je problem.

Teta Suzi,mi se stvarno želimo igrati s njim ali on nas ne sluša! On priča sam sa sobom! Zašto se ne želi igrati?- kaže moja prijateljica Leona.

A Iva nadoda da ona kad njega primi za ruku,on pobjegne.

Smiješno mi je to bilo kako su one to hrabro meni prezentirale.
Toliko male ali s jasnim stavom i zanimanjem.

No,kako djeci od 3 i 7 g. objasniti da njihov prijatelj ima drugačiji mozak i da vidi svijet drugačije nego njih dvije?

Ivano ti ne voli da ga se vuče za ruku, ne voli se grliti.
Ne osjeća se onda dobro,vrlo je vjerojatno i uplašen.
Isto kao i ti ponekad ,zar ne?
Onda mi je Iva objasnila kako njoj ‘ide na živce’ kad ju netko škaklja i kad joj mama ide prati kosu.
Eto,to ti je vrlo slično.
Ja ne volim kad mi npr.mrav ili neka bubica hoda po nogama.Odmah počnem mlatiti rukama i skakutati.
Samo on to ne zna reći,često puta ni pokazati,iako bi jako želio a tu mu treba tvoja pomoć,znaš?
Pitaj ga; Ivano mogu li te primiti za ruku,mogu li te zagrliti? Ako želi odgovorit će ti vrlo jasno sa da ili ne, a ako ne želi, to je njegovo pravo, i ti kao i ja, moramo to poštivati.
Iva potvrdno kima glavom. Sve joj je jasno kao dan, njoj malenoj s 3 g.

No Leoni, bistroj djevojčici nije jasno zbog čega Ivano priča sam sa sobom i trčkara. I što on voli ako ne voli pričati? Sjela se kraj mene na klupu, naćulila uši i krenula mahati nogama očekujući objašnjenje.

On ti prepričava…vidiš, sad priča što se dogodilo u vrtiću. On nam želi ispričati što je sve danas radio i što je naučio. Pričaš li ti kad tako kad se igraš?

Jedva je dočekala da ju pitam da mi ispriča kako i ona priča sama sa sobom kad ide iz škole, a posebno kada se igra s lutkom.
Da se onda razgovara s njom i da je ona lutki učiteljica.

Eto vidiš, to ti je vrlo slično. On nema igračke da upotrijebi, ali nam zato želi dati do znanja da nam ima puno toga za reći i ispričati. To ti je njegova igra. Mi smo lutke, a on je učitelj.
I ako ti neki put ne odgovori na pitanje, ne brini, čuo te je ali jako mu je teško izabrati i pronaći riječ kojom bi ti odgovorio.
Ako ti da osmijeh ili pogled, znači da te je čuo i vidio i da te želi za prijatelja.

A zašto trči stalno?
Jako mu je teško,vidi koliko nas je i svi galamimo…
Leona, bistro dijete, zaključilo je samo da i njoj buka smeta, a pogotovo u razredu kada svi galame pa zato ona pika gumicu s olovkom, a mama se onda poslije ljuti.
Evo vidiš, on trči, a ti mašeš s nogicama…Ja frčem rep dok pričam s tobom! Nije li to slična stvar?
Ali to je naše pravo i mi se tada dobro osjećamo.

A što on voli?
Voli zastave, zna puno država i glavnih gradova.
Pitaj ga za neku državu koji je njezin glavni grad! Jedva će dočekati da ti odgovori!
Sva je ponosna pitala koji je glavni grad Francuske, no Ivano se našao na svom terenu i krenuo je on nju ispitivati koji je čiji glavni grad, uz pobjedonosni smiješak, !
Slatko su se počele smijati, jer on toliko zna, a ona ne pa ih on uči, Leona zaključivši da će imati čistu peticu iz geografije!

I tako sam se ja potrudila objasniti dvjema stvarno divnim curicama da Ivano nije čudan. Da im je prijatelj koji ih razumije ali mu je teško s njima pričati…Da je tu i da će im uvijek pomoći ako ga zamole.
Može ih i utješiti i nasmijati.
Poštivati će mišljenje i ideju drugih.
Pogrešku zna i popraviti će ju.

No, ima pravo na svoje osjećaje.
Reći ne.
Ima pravo na izbor prijatelja i tražiti ono što želi.
Pokazati kada je tužan,uplašen i zbunjen.

Kao i Leona, Iva, ja ili vi…

Jer je jednak kao mi…ali na malo drugačiji način.

Napisala: Suzana Došen Rešetar

Facebook Comments

Ostavite komentar