407659.png

Dijete najbolje uči u grupi, raste, razvija se, spoznaje sa svojim vršnjacima, kao društveno biće osjeća se članom grupe, odnosno socijalizira, uči o prijateljstvu i svim onim osjećajima i situacijama koje ne može upoznati kod kuće. Zato je važno da se i dijete sa autizmom usprkos specifičnim poteškoćama maksimalno uključi u aktivnosti druge djece. Donosimo dva primjera pomoću kojih im u tome možemo pomoći.

Postavite stol u kut sobe. Ostavite dovoljno odvojenog prostora do najbliže aktivnosti. Na taj način dijete sa autizmom neće osjećati tjeskobu uslijed gužve ili osjećaja da mu je narušen njegov osobni prostor. Neka taj stol u kutu bude postavljen dugoročno kako bi se dijete moglo odvojiti i igrati samostalno kada bude tjeskobno ili bude imalo potrebu za prostorom. Može se također koristiti kako bi se postupno ohrabrivalo sudjelovanje u grupnim aktivnostima iako se dijete igra paralelno za svojim stolom. Postavite puzzle ili kocke na stol. Djeca u spektru su često privučena takvim aktivnostima. Ove aktivnosti su odlične jer se mogu odvijati samostalno ili u grupi. Dijete iz spektra u pravilu dozvoljava odrasloj osobi od povjerenja da mu pomaže. Prvoga dana dozvolite djetetu da na zadatku radi samo i navikne se na okruženje. Drugog dana upitajte možete li sudjelovati zajedno s njim u aktivnosti. Druga djeca će neizbježno prići i priključiti se igri. Kada se dijete zadubi u slaganje dajte mu do znanja da se trebate udaljiti na trenutak. Neka vaše izbivanje bude kratkog trajanja, ne više od par minuta. Svakoga dana produljujte izbivanje za nekoliko minuta. Ova strategija se može primijeniti i sa aktivnostima jedan na jedan, kao što su karte. Igrajte se sa djetetom, a kada priđu druga djeca predajte karte jednom od njih i udaljite se na par minuta istim principom kakav je ranije naveden. Ako se ova strategija primjenjuje polagano kroz tjedan dana biti ćete u mogućnosti nadzirati grupnu aktivnost, a da pri tome niste u nju uključeni. Intervencija će biti potrebna samo u slučaju poteškoća u ponašanju i odnosu sa vršnjacima.

Aktivnost za stolom se može koristiti i kada je dijete potrebno uputiti na samostalnu aktivnost u slučaju znakova hiperstimulacije.

Kada je vrijeme zajedničkog pospremanja prostorije, djeca u spektru mogu postati tjeskobna i prestimulirana zbog prevelikog broja djece u neposrednoj  blizini. Uzmimo za primjer drvene kocke. Diskretno odvojite nekoliko kocki i postavite ih na udaljenije mjesto gdje nema mnogo djece koja pospremaju. To će pomoći djetetu da se ne osjeća ugroženo. Zamolite dijete da stavi kocke u kantu. Uglavnom će dijete poslušati I na brzinu ubaciti kocke u kantu, te se udaljiti. Kako vrijeme odmiče, tijekom pospremanja postavljajte kocke sve bliže ostaloj djeci. Kako će dijete biti polagano upoznato sa novim konceptom, kroz tjedan-dva će se osjećati udobno. Ove ideje se mogu primijeniti i u kućnom okruženju. Pozovite maksimalno dvoje ili troje djece jer u slučaju većeg broja djece može doći do preopterećenja, te društvenih, emocionalnih i senzoričkih poteškoća. Ispočetka sjednite s djecom, potaknite ih na grupnu igru plastelinom, utrkama autića i slično, te se udaljite na nekoliko minuta. Postupno produljujte vrijeme udaljeno iz grupne aktivnosti ne miješajući se u aktivnost.  Cilj je postati netko tko će promatrati iz pristojne udaljenosti, a intervenirati  samo u slučaju napetosti u odnosu vršnjaka. Ovo je izuzetno spor postupak koji doslovno može trajati mjesec, pa i dulje dok se ne ostvari.

Ovi savjeti za socijalizaciju mogu biti vrlo uspješni, no bitno je dijete ne požurivati prije nego bude spremno. Sastojci za uspjeh su neugrožavajuće okruženje, strpljenje i pohvale.

Mari Nosal

Facebook Comments

Ostavite komentar