flickr-02.jpg

Često gledamo na našu djecu žaljenjem i tugom jer ne doživljavaju radosti na način kao i mi. Utapamo se u vlastitoj tugi zbog manjka emocionalne povezanosti koju kao neurotipične osobe toliko vrednujemo. Gledamo na autizam kroz neurotipične naočale, često zaslijepljeni od doživljavanja svijeta kroz drugačije leće.

Ako uklonite neurotipične naočale i otvorite se prema pogledu kakav ima vaše dijete, moći ćete shvatiti da ono što se čini čudno i beznačajno može biti izuzetno radosno i lijepo pod uvjetom da se to odmah na početku ne proglasi kao neprikladno. Ako dijete osjeća veću radost kroz ljepote predmeta, umjetničkih šara, mehaničkih dizajna ili statističkih formula od radosti kroz druženja uz kavu, onda vjerojatno nešto propuštamo. Ako ih susretnemo u njihovom svijetu i dijelimo ono što je njima značajno, možda ćemo vidjeti drugačiju ljepotu. Možda ćemo proširiti pogled na svijet oko nas gledajući ga kroz drugačije leće.

Prije nego proglasite bilo koji djetetov interes, ponašanje ili osobenjaštvo kao nešto neprikladno i nešto što bi trebalo suzbiti, pogledajte na to iz perspektive vašeg djeteta kako biste vidjeli zašto je njemu to toliko važno. Samo tada ćemo imati razumijevanje za to kako različitosti mogu biti pozitivne i vrijedne.

Prestanimo suzbijati različitosti i prihvatimo ih kao nešto što nam nudi prošireni ili alternativni način doživljavanja svijeta oko nas. Prestanite žalovati što nije poput nas i započnite podržavati ono što dijete vrednuje. Dijete će biti motiviranije, sigurnije i spremnije za dijeljenje svojih bogatstava sa nama. Svi će se osjećati više sigurni, prihvaćeni i voljeni.

Bill Nason
Facebook Comments

Ostavite komentar