image

Verbalno stimuliranje (ponavljajuće izgovaranje riječi ili fraza) može biti i senzorni i kognitivni oblik senzorne stimulacije, te je po tome i napredniji oblik stimulacije od one pokretima. Mozgu je potrebna optimalna razina stimulacije, pa se verbalna stimulacija javlja u trenucima dosade, manje senzorne podraženosti, baš kao i naše dnevno sanjarenje. Osobama s autizmom verbalna stimulacija omogućuje poticaj kada im je potreban, ali je također i način povlačenja u svoj svijet u trenucima kada im stvarnost postane prekaotična. Verbalna samostimulacija može biti i zabavna igra riječima, poput uparivanja. Također, koristi se i kod razmišljanja na glas i upravo je to proces koji označava početak razmišljanja i izgovora.

U početnom stadiju vokalne stimulacije dijete može pjevušiti ili ispuštati zvukove. Djeca s poremećajem iz autističnog spektra vole zvukove vokalizacije, ali što je još važnije, vole i osjetiti vibracije u unutarnjem uhu jer im pomaže da ostanu prisutni. Ovo je najprimjetnije kada dijete dlanovima prekrije uši dok pjevuši. Prekrivanje ušiju doprinosi snažnijim vibracijama što mu odgovara. Kako odrastaju, djeca za stimulaciju počinju koristiti riječi. Vrlo često im se sviđa zvučnost ili osjećaj pri izgovaranju određenih riječi. Stoga se često igraju riječima i frazama u svrhu istraživanja osjećaja.

Mnoga djeca započinju razmišljati u riječima kroz izgovaranje na glas. Ono im daje povratnu slušnu informaciju. Mnoga djeca iz spektra razmišljaju u slikama. Stoga im je potrebna vježba iz razmišljanja riječima. Kako bi pomogli djetetu, izlažite svoja razmišljanja (razmišljajte na glas). Koje god aktivnosti radite s djetetom, razmišljajte na glas kako bi ono čulo vaša razmišljanja. Mnoga djeca iz spektra ne razumiju da drugi ljudi imaju misli i osjećaje drugačije od njihovih. Kada razmišljate činite to duboko, promišljajte, premišljajte se i rješavajte problem na glas. Dijete ne samo da će naučiti kako prorađujete problem, već će i učiti kroz slušanje vašeg razmišljanja. Kada radite zajedničke aktivnosti riješite problem na glas, a zatim postavite pitanje :”Pitam se što bi sada trebalo učiniti?” ili “O, ne! Pogriješio sam, ne znam što da radim!”. Napravite pauzu i pričekajte da vidite hoće li vam dijete nešto predložiti.

Ovakav pristup djetetu omogućava da se osjeća kompetentnim za učenje kroz vaša izlaganja. Uz to je i zabavno.

izvor

Facebook Comments

Ostavite komentar