Kada dijete burno reagira, ponaša se neprikladno ili ne napreduje prema očekivanjima, često za to okrivimo dijete. Prvo nastojanje je usmjereno tome da se promijeni djetetovo ponašanje kako bi ono zadovoljilo naša očekivanja, umjesto da promijenimo očekivanja koja bi se prilagodila djetetu. Krivo se pretpostavlja kako je djetetova krivica što ne ispunjava naša očekivanja, te je dijete ono koje bi se trebalo promijeniti. Ovo može biti vrlo štetno po dijete, pogotovo obzirom na to da ono često nema usvojene vještine i sposobnosti kako bi izvršilo te promjene.

141345-425x281-confusedkid

Kako bi izbjegli ovu zamku moramo krenuti sa pretpostavkom da dijeti čini sve što može ovisno u kakvu je situaciju postavljeno, te trenutnom razinom kojom se s tom situacijom može nositi. Vođeni tom pretpostavkom prirodan slijed jest da ćemo:

  • preispitati naša očekivanja i zahtjeve koje postavljamo pred dijete, a u kontekstu njegovih stečenih vještina.
  • smanjiti očekivanja i zahtjeve ili pružiti veću podršku pomažući djetetu da ih ispuni (ponekad je potrebno oboje).

Stoga, kada smo suočeni s određenim izazovima u ponašanju ili teškoćama pri usvajanju i učenju, potrebno je procijeniti tri osnovna uvjeta kako bi djetetu mogli pružiti podršku.

  1. Promijenite zahtjeve i očekivanja

Budite usmjereni na postizanje djetetovog uspjeha mijenjajući zahtjeve. Da li se zahtjevi i očekivanja mogu prilagoditi trenutno usvojenim djetetovim vještinama? U obzir uzmite djetetova tjelesna, senzorna, kognitivna, društvena i emocionalna ograničenja. Senzorna stimulacija iz okoline može za dijete biti preplavljujuća. Društveni kontekst za dijete može biti zbunjujuć. I sam zadatak može biti teži no što je dijete sposobno izvršiti. Razlomite aktivnosti ili zadatak. Pojednostavite ga i u njegovo izvršavanje ugradite dodatnu podršku kako bi pomogli djetetu.

Promjene i prilagodbe su važne pri postavljanju djeteta pred zadatak. Da li je okruženje u kojem se dijete nalazi preglasno? Da li se u njemu istovremeno odvija previše aktivnosti? Da li postoji previše senzorne stimulacije koja opterećuje dijete i odvlači mu pažnju? Da li se mogu izvršiti prilagodbe kako bi se smanjilo senzorno preopterećenje (promjena rasporeda u prostoriji, slušalice ili čepići za uši, sunčane naočale ili prigušeno svjetlo…). Da li su postavljeni zadaci preopterećujući za dijete? Da li je zadatak kompliciran, s više međukoraka? Da li je pretežak ili prezentiran na pogrešan način? Da li se aktivnost može razlomiti na manje dijelove ili prikazati slikovitije? Da li možemo pomoći djetetu kako bi smanjili zahtjeve i prilagodili ih razini djetetovog izvršnog funkcioniranja? Da li je dijete sposobno izdržati neprestane zahtjeve? Kada se iscrpi djetetova mentalna energija, ono može vrlo brzo postati preplavljeno i isključiti se.

2. Promijenite interakciju s djetetom

Kada prilagodite zahtjeve/očekivanja prema djetetu, pogledajte kakvu imate interakciju s djetetom. Da li dijete treba pomoć ili vođenu podršku? Da li djetetu dajete informacije na primjeren način? Da li se dijete osjeća podržano i prihvaćeno ili ste prezahtjevni? Da li dijete prihvaća vašu podršku?

Kako bi dijete ostvarilo uspjeh, moramo pronaći odgovarajući pristup koji mu pomaže. Moramo se zapitati da li se dijete uz mene osjeća sigurno, prihvaćeno i udobno. Ako je dijete napeto, u strahu ili nesigurno uz naš pristup, pokušat će pobjeći i izbjeći naše vodstvo. Mnogi izazovi u ponašanju su direktno povezani s time kako se odrasli odnose s djetetom. Uz koji način interakcije (polagan i tih, ubrzan i izražajan…itd) dijete najbolje odgovara i reagira? Način na koji vršite interakciju s djetetom ima mnogo utjecaja na to hoće li se dijete osjećati sigurno u aktivnostima i zadacima.

3. Naučite potrebne vještine za uspjeh

Jednom, kada umanjimo zahtjeve uz pružanje kvalitetnije podrške i promijenjen pristup, tada se moramo koncentrirati na učenje djeteta vještinama kako bi ono moglo ispuniti zahtjeve. Ako dijete ima društvenih poteškoća u okruženju, trebamo poboljšati društvene vještine. Ako ima poteškoća sa kontrolom emocija, trebamo poboljšati vještine nošenja s emocijama. Ako dijete u školi ima problema sa čitanjem, potrebno je više raditi na usvajanju vještine čitanja. Na taj način djetetu dajemo potreban alat za savladavanje zahtjeva iz okruženja. Započnite s jednostavnim, postepeno nadograđujte, pružite potrebnu podršku i razvijajte vještine neophodne za uspjeh.


 

Kada zadovoljimo ova tri uvjeta nećemo odmah kriviti, prisiljavati, a kamoli kažnjavati dijete. Kada se dijete muči, mi smo ti koji trebamo izvršiti određene promjene – ne dijete. Mi smo ti koji postavljamo dijete u situaciju s kojom se ne može nositi. Stoga, prije nego okrivite dijete ili ga proglasite nekompetentnim, nastojte prilagoditi zahtjeve prema djetetu, način pružanja podrške i svoj način interakcije s djetetom. Tada ćete se i vi i dijete osjećati uspješnima u onome što radite.

 

izvor

Facebook Comments

Ostavite komentar