comm

Za mnogu djecu iz spektra komunikacija donosi mnoge izazove. Pokušaji komuniciranja kako bi izrazili ideje, osjećaje, potrebe ili iskustva, mogu biti vrlo izazovni i frustrirajući. Poteškoće mogu nastati u izražavanju onoga što žele reći, kako to reći, ili sigurnosti u ono što govore. Odabrati odgovarajuće riječi i pravilno ih smjestiti u rečeničnu strukturu, tako da ih drugi mogu razumjeti, može biti iscrpljujuće. Čak i za verbalne osobe, tjeskoba koja se može razviti prilikom izražavanja u društvu, može biti preplavljujuća.

U ranom djetinjstvu, komunikacija započinje vrlo instrumentalno. Djeca komuniciraju kada nešto žele, ili prosvjeduju kada im nešto nije po volji. Za mnogu djecu iz spektra kojoj je svijet kaotičan, zbunjujuć i neugodan, prvi razlog komunikacije je da pobjegnu iz situacije koja njima izaziva nelagodu. To se zove „protestiranje“. Prvi oblik njihovog protesta se obično radije izražava ponašanjem nego govorom (vikanje, bacanje stvari, udaranje, ugrizi). Iz razloga što takvo ponašanje ne podržavamo, često dijete kažnjavamo u namjeri da suzbijemo takvo ponašanje, te ga ignoriramo i zanemarujemo njegovu namjeru za komunikacijom. Na taj način dijete dodatno frustriramo u njegovim pokušajima da komunicira. Čak i stariju, verbalnu djecu često ne slušamo. Budući da želimo od svog djeteta da čini određene radnje, te se ponaša na određeni način, često dijete ignoriramo i tako suzbijamo njegove pokušaje da izrazi svoje osjećaje, pogotovo ako su to osjećaji koje ne želimo čuti. Želimo od njih da govore i komuniciraju, a s druge strane im ne dozvoljavamo da se izraze.

Obzirom da želimo da naše dijete nauči komunicirati, trebamo mu dozvoliti da se izrazi. Bez obzira da li je to izražavanje putem riječi, gesti, govornih znakova, pisanja, glasanja, slika ili na neki drugi način, moramo omogučiti djetetu da izrazi ono što želi, što ne želi, u čemu se osjeća sigurnim, kada mu je udobno. Trebamo mu omogučiti da se izrazi bez obzira na složenost komunikacijske metode. Prije usvajanja složenijih oblika komuniciranja moramo utvrditi namjeru komuniciranja i osigurati djetetovu sigurnost i prihvaćanje tijekom izražavanja. U najranijoj djetetovoj dobi:

  1. Pratite djetetovo ponašanje i prepoznajte namjeru komunikacije. Bez obzira da li se dijete okreće za nekim predmetom, baca stvari, ispušta zvukove, vrišti ili nešto drugo, pretpostavite njegovu namjeru za komunikacijom, te dodijelite ponašanju neko značenje. Na primjer, kada dijete posegne za predmetom, pretpostavite komunikacijsku namjeru, izgovorite „X želi Y“ i odmah dodajte djetetu željeni predmet.  Ako se dijete okrene i ode u trenutku kada mu dodajete neki predmet, izgovorite „X ne želi Y“ i povucite taj predmet k sebi. Pridodajte svrhu svakoj komunikaciji koju dijete ostvaruje. Izgovarajte djetetu ono što se podrazumijeva kako bi dijete počelo povezivati način na koji njegovo ponašanje utječe na ponašanje drugih osoba. Nadalje, pridodavanjem namjere i značenja, dijete uči relaciju uzroka i posljedice, te kako njegovi postupci utječu na okolinu. Tako će dijete utvrditi značenje namjere, ali i povećati motivaciju za komuniciranjem.
  2. Pronađite najbolji način komunikacije za vaše dijete. Iako bi željeli da naše dijete govori, govor možda neće biti prvi i najbolji način na početku. Upotrebite sveobuhvatan komunikacijski pristup koristeći različite metode kako bi ostvarili komunikaciju (zvukove, geste, slike i slično). Mnogi roditelji se brinu da će koristeći augmentativne metode komunikacije usporiti razvoj djetetovog govora. To nije točno. Uspostavljanje bilo kakvog oblika komunikacije povećava vjerojatnost razvoja govora. Prije učenja razgovora, učite komunikaciju glasovima, gestikulacijom, izrazima lica i slično.
  3. Dopustite djetetu da se izražava u svim situacijama. Pitajte ga za mišljenje ili što bi ono radije. Dajte mu jednostavan izbor (između onoga što želi jesti, obuči, prvo raditi i slično). Ako ne odgovori, pogađajte i pratite djetetovu reakciju (Sigurna sam da X želi sok!). Prihvatite djetetovu reakciju, bez obzira kojom metodom (posezanje, zvukovi, okretanje i slično), kao komunikaciju i odgovorite djetetu kako vi to razumijete. Pitajte dijete, dajte mu izbor, pričekajte trenutak da mu date vremena da odgovori. Jednom kada odgovori, uzvratite mu kako vi doživljavate njegov odgovor. To će uspostaviti vezu između djetetove radnje i vaše reakcije.
  4. Razumijte i poštujte djetetova protestiranja. Ako dijete nešto ne želi ili ga nešto plaši, za početak mu dajte do znanja da ga razumijete i prihvaćate kako se ono osjeća. To je važno kako bi se dijete osjećalo sigurno u izražavanju svojih potreba. Ako je moguće, odustanite od svog zahtjeva, prilagodite ga njegovim potrebama ili mu omogučite dodatnu pomoć. Dajući mu do znanja i prihvaćajući njegove proteste, te odustajanjem od zahtjeva, prilagođavanjem ili pružanjem pomoći, dijete uči kako je njegovo mišljenje važno, prihvaćeno i ima pozitivne učinke kroz dobivenu pomoć.
  5. Kada dijete izražava svoje emocije (sreća, tuga, ljutnja, strah…) imenujte osjećaj koji prepoznajete i povežite ga s onime što ga uzrokuje. „X, djeluješ ljut jer ne možeš dobiti igračku!“. Na taj način dijete počinje povezivati svoje osjećaje s događajima i povezuje da prepoznajete njegovu reakciju kao komunikaciju. Dijete povezuje osjećaj sa događajem i time svoju komunikaciju sa vašim postupkom.
  6. I na kraju – ništa što je za dijete, bez djeteta! Dozvolite djetetu da se izrazi o svemu što se događa oko njega. Bez obzira na oblik komunikacije – verbalni ili neverbalni, slušajte dijete, prihvatite ga i poštujte. To ne znači da morate djetetu dati sve što poželi. Samo budite sigurni da ste dali djetetu priliku da izrazi svoje mišljenje, razumijete i prihvaćate kako se ono osjeća, te ako je potrebno pokušate promjeniti, prilagoditi zahtjeve, te mu pružiti pomoć.

Kada slušamo dijete, ono se osjeća sigurno pri izražavanju i bolje razvija komunikacijske vještine. Kada uspostavite gornje uvjete, pobrinite da zastupate pravo vašeg djeteta da se izražava u svim situacijama u kojima se nalazi (npr. školi).

 

Nastavit će se…

Pročitajte 1. dio

Pročitajte 2. dio

izvor

Facebook Comments

2 thoughts on “Osnaživanje djeteta s autizmom – 3. dio

Ostavite komentar