aspy

Bryan je mladić kojem je Aspergerov sindrom dijagnosticiran u 23. godini života. Proveo je djetinjstvo ne razumijevajući zašto je drugačiji od drugih. Kada je konačno dobio dijagnozu sve mu je postalo jasno. Pokrenuo je Facebook stranicu kako bi pomogao u podizanju svjesnosti o Aspergerovom sindromu.

Ovim pismom se vratio u prošlost, te pokušao napisati što bi tada rekao učiteljici da se mogao izražavati kao danas. Sve što djeca trebaju jest da ih netko razumije.

“Draga Učiteljice,

Napisali ste danas mojoj majci i mom ocu jedno stvarno službeno pismo koje ih je jako uznemirilo, a mene rastužilo. Htio sam plakati, ali imam problema sa pokazivanjem osjećaja. Umjesto toga odgurnuo sam majku, te vrištao. Tata, odnosno Otac me odveo u sobu kako bih se smirio. Pišem „Otac“ jer oponašam ljude oko sebe i htio sam pisati Vašim stilom pisanja. Gospođo Učiteljice, ja imam autizam i želim od Vas da Vi mene oponašate jer ne želim da me se naziva „zločestim“.

Ja nisam zločesto dijete dok pod nastavom pričam u isti glas s Vama. Ne želim to, samo ne mogu obraditi ono što mi govorite. Kada vičem na Vas, istovremeno mi je žao. Svjetiljka u učionici stalno treperi i to mi stvara neugodu. Boli me, postajem napet i ne mogu naći prave riječi da Vam objasnim što me muči.

Kada mi izgovorite nekoliko istovremenih uputa što da radim, zbunim se. Postajem napet i tada zaboravim što ste mi rekli. Ne činim to namjerno. Imam sjajno dugoročno pamćenje, ali i užasno kratkoročno. Bolje komuniciram kada su mi informacije napisane. Postajem napet kada me zatražite da ustanem i govorim pred cijelim razredom.

Moja majka i otac su plakali kada su dobili Vaše pismo u kojem pišete da se loše ponašam. Oni krive sebe, a ja ih ne mogu utješiti – riječi jednostavno ne dolaze. To me strašno uznemirava.

Živjeti s autizmom nije jednostavno. Želim da me razumijete. Stvarno je teško. Ali vjerujem da mi možemo učiniti puno ako se zajedno potrudimo. Sve što trebamo je da su ljudi željni da nas razumiju. Trebam da me razumijete.

Gospođo Učiteljice, želim da mi zajedno radimo na tome i da se međusobno razumijemo. Kako i poznata izreka kaže: „Svatko je genijalac. Međutim, ako prosuđuješ ribu na osnovu njene sposobnosti da se penje na drvo, ona će cijeli život živjeti u uvjerenju da je glupa“. Ja ne učim na jednak način kao i ostali.

Ne očekujem da postanete stručnjak za autizam. Želim da me toliko razumijete da me ne nazivate zločestim. To me boli više nego možete prepostaviti.

Hvala Vam Učiteljice na čitanju.

U ime sve djece iz spektra.”

 

izvor

Facebook Comments

Ostavite komentar