stress

Budući da je stres neizbježan aspekt autizma, moramo osnažiti djecu i naučiti ih kako prepoznati stres, te se uspješno nositi njime. Učenje upravljanja stresom je nešto od čega svi možemo imati koristi, ali kada su u pitanju osobe s autizmom, upravljanje stresom mora biti jasno određeno. Djeca iz spektra se teško nose sa stresom jer imaju problema sa prepoznavanjem, prihvaćanjem i ocjenjivanjem stupnja stresa, kao i s fizičkim i emocionalnim odgovorom na njega. Roditelji mogu pomoći djetetu razumjeti stupanj stresa i pomoći mu da stres prepozna, te kako da na njega reagira. Dijete će se lakše nositi sa stresom ako je u stanju prepoznati prve znakove.

(1) Stupnjevanje stresa: kod djece s poremećajem iz autističnog spektra je teško izmjeriti stupanj  stresne situacije. Oni žive u svijetu “sve ili ništa!” Oni su ili smireni ili uzrujani, te ne razlikuju da li su samo malo uzrujani. Panika se javlja odjednom. Za djecu iz spektra često pomaže ljestvica za ocjenjivanje intenziteta stresa. Sastoji se od vizualne skale u kojoj se navode stresni događaji, te pripadajuća razina stresa (minimalan, srednji i jak) u odnosu na emocionalnu reakciju povezanu sa stupnjevima stresa (neugodan, iritantan, uznemirujući, ljut). Često se radi „termometar“ koji predstavlja skalu. Korištenje takvog alata može biti od velike koristi.

Uzmite primjere iz djetetovog svakodnevnog života i razmislite gdje koji događaj pripada na ljestvici. Je li taj događaj (neugodan) #1, #2 (iritantan) ili #3 (uznemirujući)? Ovo pomaže djeci kako da prepoznaju da nisu svi događaji jednakog intenziteta stresa. Neki su pomalo neugodni, ali se s njima dijete može nositi. Djeca iz spektra često preuveličavaju stupanj stresa. Napravite zabilješke s uobičajenim stresorima kroz dan. Stavite ih uz ocjenu na skali, na temelju stupnja stresa koji taj stresor uzrokuje. To pomaže djetetu prepoznati događaje koji su stresni za njega, kao i kako procijeniti stupanj stresa. Također, možete pitati dijete da li mu je ovaj događaj malo ili jako stresan. Obavezno koristiti ocjene koje koristite na ljestvici. Kroz vrijeme će dijete naučiti da ne reagira pretjerano, samo ocjenjujući stresni događaj kao ne toliko intenzivnim.

(2) Primjereno vrednovanje stresa. Da li je ili nije događaj za dijete stresan određuje njegovo vrednovanje događaja kroz dva čimbenika; stupnja ugroženosti koji mu događaj predstavlja, i količinu kontrole koju on osjeća da ima kroz taj događaj. Za prvi čimbenik će mnoga djeca iz spektra odgovoriti kao da je taj događaj glavna prijetnja (crno-bijelo razmišljanje). To je zato što djeca iz spektra imaju poteškoća u procjeni stupnja ugroženosti. Stoga se često manje prepreke pretvaraju u velike. Upotreba skale može pomoći u procjenosti stupnja stresa.

Djeca s autizmom često ne mogu kontrolirati za njih stresne događaje. Neizvjesnost i nedostatak kontrole kod njih stvara vrlo snažnu tjeskobu i nesigurnost. To je nešto što će naučiti kroz iskustvo. Raspravljajući o događaju i ocjenjujući stupanj intenziteta, možete početi govoriti o držanju situacije pod kontrolom. Dijete s vremenom nauči kako u mnogim situacijama može imati veću kontrolu nad događajem. Na primjer, ako dijete ima strah od usisavača, započet ćete pokazujući mu kako on radi i čemu služi. Nakon toga mu možete dopustiti da ga i on koristi. Učeći dijete kako koristiti predmet kojeg se boji, strah se smanjuje. Mnoga djeca s autizmom će odmah doživjeti događaj kao nešto što ona ne mogu kontrolirati. To stvara neposrednu pretjeranu reakciju. Kada im objasnite što je taj predmet, čemu služi i nakon što ga i sam koristi, strah se smanjuje.

(3) Naučite strategije za nošenje sa stresom. Djeca sa poremećajem iz autističnog spektra često imaju slabu emocionalnu regulaciju i sposobnost da se umire po nastanku stresne reakcije. Upravljanje stresom se često sastoji od dva alata za smirivanje: strategije za nošenje sa neposrednim uzročnikom, i strategije nakon stresnog događaja za smirivanje i dovođenje živčanog sustava u ravnotežu. Dijete može naučiti tehnike kao što su duboko disanje, progresivno mišićno opuštanje, pozitivna razmišljanja, tehnike dubokog pritiska, „power“ kartice (kartice sa očekivanim reakcijama i ponašanjima interpretirane od strane likova koji ima veliki utjecaj na dijete), traženje pomoći ili predaha kako bi se smirilo. Sve ovo su alati koje dijete pod stresom može koristiti. Neka dijete vježba ove alate kroz zamišljene događaje. Prolazeći kroz skalu stresa možete zajedno odabrati koju strategiju koristiti za svaku razinu stresa – za nisku razinu, pozitivna razmišljanja; za srednju razinu, duboko disanje; za intenzivan stres, predah i šetnja. Na ovaj način će dijete ne samo naučiti prepoznati i procijeniti razinu stresa, nego i primijeniti odgovarajuću strategiju za smirivanje ovisno o intenzitetu. Kada se dogodi stresni događaj, reagirajte odmah i vodite dijete kroz strategiju koju bi trebalo koristiti. Prolazite kroz strategiju zajedno i pomozite mu vodeći ga

Alati za samo-smirenje:

  • Fizička aktivnost za oslobađanje energije: skakanje na trampolinu, sviranje bubnjeva, vožnja bicikla, guranje/nošenje, ljuljanje.
  • Tehnike za opuštanje: duboko disanje, lagano ljuljanje, mišićno opuštanje, meditacije, samovanje, spavanje, samostimulirajuće ponašanje.
  • Organiziranje misli: pisanje dnevnika ili bloga, rješavanje radnih listova, imenovanje osjećaja, vrednovanje stresnih događaja, pozitivne misli.
  • Omiljene aktivnosti: slušanje glazbe, čitanje, crtanje, fokusiranje na sadržaje od velikog zanimanja. Mnoga djeca se mogu oporaviti bavljenjem omiljenim aktivnostima.

Iako se učenje upravljanja stresa uči kroz praksu, ono je najučinkovitija strategija koju možete naučiti dijete. Kroz život će stres biti sastavni dio djetetovog života. Znati kako prepoznati, vrednovati, procijeniti i nositi se sa stresom je najvažniji alat kojem svoje dijete možete naučiti.

Nastavit će se…

Pročitajte 1.dio

Pročitajte 2.dio

Pročitajte 3.dio

izvor

Facebook Comments

2 thoughts on “Strategije za prevladavanje napetosti i tjeskobe – 4.dio

Ostavite komentar