boy-wearing-headphones-autism

Ako su zahtjevi iz okoline (osjetilni, kognitivni, socijalni ili emocionalni) veći nego što živčani sustav može podnijeti, vrlo vjerojatno će se razviti tjeskoba. Isto će se najvjerojatnije dogoditi ako je živčani sustav neprestano izložen preopterećujućim podražajima i zahtjevima. Ako se takva situacija nastavi duže vrijeme može se razviti kronična tjeskoba, što je čest slučaj u djece s poremećajem iz autističnog spektra. Bez obzira da li su to:

  • neugodni senzorni podražaji
  • previše ili prebrze informacije koje se ne stignu obraditi
  • preveliki pritisak da se radnje obave brže nego što je osoba u stanju, ili
  • postavljanje u društvenu situaciju u kojoj se osoba s autizmom ne snalazi dobro,

živčani sustav je neprekidno preopterećen i kao rezultat se može razviti kronična tjeskoba. Osobe s kroničnom tjeskobom su u vječitoj pripravnosti i panici. Stalno su napete zbog očekivanja, te brzo tumače i blage stresore kao opasnost. Takvo visoko pobuđeno stanje u kojem se osoba nalazi, ne samo da iscrpljuje energiju, već može voditi i do dodatnih zdravstvenih tegoba.

Kako bi pomogli smanjiti napetost živčanog sustava, trebamo bolje prilagoditi osjetilne, kognitivne i socijalne zahtjeve iz okoline individualnim potrebama i sposobnostima osobe s autizmom. Trebamo ublažiti njima neugodne podražaje, prekinuti ili usporiti dotok informacija, smanjiti zahtjeve za provođenjem radnji i poštovati njihovu potrebu da se povuku i odmaknu. Budite svjesni kako na njih utječu osjetilni i društvenih zahtjevi iz okoline. Kada se živčani sustav nađe u situaciji koju ne može na adekvatan način obraditi, tjeskoba će napredovati. Kronična tjeskoba će smanjiti sposobnost djeteta s autizmom da obrađuje podražaje, te se s njima nosi. Trebamo stalno procjenjivati u kakvom su odnosu osjetilni, kognitivni i socijalni zahtjevi u usporedbi sa djetetovim trenutnim kapacitetima.

O sljedećih šest strategija treba voditi računa kada se kreće u prilagođavanje situacija u kojima se vaše dijete nalazi:

  1. Smanjiti ili promijeniti zahtjeve kako bi bolje odgovarali djetetovim usvojenim vještinama. Skratite ili pojednostavite zahtjeve, razdijelite zahtjev na više manjih dijelova, dajte vizualne upute (popis, crtež, slika), te dajte djetetu više vremena da obavi zadatak.
  2. Ako se zahtjev ne može promijeniti, pokušajte odvući pažnju ili ublažiti stimulaciju, odnosno zahtjev. Sunčane naočale ili šilterica za prejako svjetlo; čepići za uha ili slušalice za preglasno okruženje; jastuci za sjedenje na tvrdim sjedalima i slično. Kada se okolina ne može promijeniti kako bi se umanjili stresni čimbenici, ovakve prilagodbe su sredstvo koje može pomoći da se dijete nosi sa izazovima.
  3. Ako ne možete promijeniti ili prilagoditi okolinu, odnosno zahtjev prema djetetu, pomozite mu podrškom i dodatnom pomoći. Osigurajte mu vašu pomoć, pomozite u težim dijelovima zadatka. Pomozite mu svojom smirenošću i podržavanjem. Prođite kroz izazove s djetetom, vodite ga kroz zahtjev i zaštitite ga.
  4. Neka dijete samo odluči kojim tempom će prolaziti kroz zahtjev. Nemojte vršiti pritisak na dijete i požurivati ga. Dajte mu kontrolu nad time koliko i kako brzo informacije/zahtjevi dolaze. Ne tjerajte djetetov mozak da radi brže nego što može.
  5. Dopustite djetetu da se povuče ili privremeno prekine u izvršavanju zahtjeva ako ga zahtjev preopterećuje. Dopustite mu da se oporavi, tada se ponovno udružite kako bi zajednički pristupili zahtjevu. Uzimajte češće stanke, razdijelite zahtjev na više dijelova i dozvolite fizičku aktivnost ukoliko je djetetu potrebna da se umiri.
  6. Kada primijetite da se dijete „gasi“ (ne reagira, spušta glavu, žmirka, itd…) odustanite i ne nastavljajte sa izvršavanjem zahtjeva. Dajte djetetu vremena i prostora da dođe k sebi. Govorite minimalno, što manje vršite interakciju s djetetom i uklonite sve što se odnosilo na zahtjev.

Slijedeći ovih šest osnovnih strategija učinit ćete puno u stvaranju manje stresnog okruženja za vaše dijete. Najvažnije je da uvijek promatrate i slušate svoje dijete. Poštujte njegovu potrebu za sporijim izvršavanjem zadataka, razdijelite zadatke na više dijelova i sve mu objašnjavajte.

Zaključno, započnite s osnovama (prehrana, san i kretanje), te potom po potrebi dodajte i ostale strategije za smirivanje i regulaciju živčanog sustava. Dobro njegovani živčani sustav je prvi korak ka prevenciji i ublažavanju tjeskobe.

Nastavit će se…

Pročitajte 1.dio

izvor

 

Facebook Comments

6 thoughts on “Strategije za prevladavanje napetosti i tjeskobe – 2.dio

Ostavite komentar