Objavljena je do danas najopsežnija genetska analiza poremećaja iz autističnog spektra. Međunarodni tim znanstvenika indentificirao je 65 gena koji imaju svoju ulogu u razvoju poremećaja. Od tih 65 gena, čak 28 ih je označeno kao „vrlo pouzdanima“, odnosno da se za njih može sa 99% sigurnošću tvrditi kako doprinose razvoju poremećaja iz autističnog spektra. Osim toga, studija potvrđuje šest “rizičnih područja” – dijelova kromosoma koji sadrže nekoliko gena koji, kada se promijene, doprinose riziku nastanka autizma. U kombinaciji sa 65 rizičnih gena, to rezultira sa ukupno 71 rizičnom lokacijom za nastanak poremećaja iz autističnog spektra.

Stephan Sanders, docent psihijatrije na kalifornijskom sveučilištu i voditelj nove studije rekao je, “Ovo je najveća studija o genetici autizma do danas. Ono pruža neviđenu priliku da se otkriju geni u podlozi ovog složenog poremećaja.“

Ovih 65 gena, od kojih je 27 novootkrivenih, pripadaju u dvije glavne funkcionalne kategorije. Prva se odnosi na razvoj i funkciju sinapsi, odnosno ključnom mjestu odvijanja međusobne komunikacije među moždanim stanicama. Druga kategorija uključuje kromatin, tj nukleoproteinski sadržaj koji tijekom diobe ulazi u kromosom i određuje kako će se gen ponašati.
“Odnosi između ove dvije kategorije su ključni u istraživanju autizma“, rekao je Sanders. “Mogu postojati dva različita mehanizma nastanka poremećaja, odnosno dvije strane istog novčića. Kromatin vezani geni identificirani u ovom istraživanju mogu regulirati funkciju onih koji pokreću stvaranje sinapsi i njihove funkcije, i obrnuto.”

Rezultati istraživanja koji su objavljeni 23.9.2015 u časopisu Neuron omogućeni su suradnjom na globalnoj razini koja je autorima omogućila nove i objavljene podatke uvrstiti u jedinstvenu bazu genomskih informacija od preko 5500 osoba s poremećajem iz autističnog spektra, te osoba koje nisu zahvaćene poremećajem.

„Znanstvenici su bili nosioci projekta dijeljenja genomskih podataka. Ovo istraživanje je pokazalo i koliko snažno može biti ujedinjavanje i uključivanje osoba s poremećajem, kao i njihovih obitelji u ovakva istraživanja. Nove tehnologije u istraživanju genoma, kao i ovakva globalna suradnja unaprijeđuju naša saznanja o poremećaju iz autističnog spektra.“ – rekao je Matthew W. State, ugledni profesor psihijatrije kalifornijskog sveučilišta.

Znanstvenici su također usmjerili pažnju na CNV (Copy-Number-Variation) – varijacije gena pronađenih kod osoba koje nemaju poremećaj iz autističnog spektra, te u kakvom su odnosu inačice genoma koji su povezani sa poremećajem iz autističnog spektra i novootkriveni geni koji su označeni kao vrlo pouzdani u nastanku autizma. Da bi se to postiglo istraživanje uzima podatke iz tri izvora.

Jedan od izvora je je SSC (Simons Simplex Collection), trajno pohranjeni DNK uzorci približno 3000 obitelji. Uzorci su uzeti iz obitelji u kojima je jedno dijete zahvaćeno poremećajem, a roditelji, te braća i sestre nemaju poremećaj iz autističnog spektra. Ovo je prvo sveobuhvatno istraživanje koje obuhvaća prikupljene uzorke u sedmogodišnjem radu fondacije SFARI (Simons Foundation Autism Research Initiative).

Znanstvenici su iskoristili i već objavljene CNV podatke iz projekta „Autism Genome Project“ – skup genetskih uzoraka osoba s poremećajem iz autističnog spektra iz približno 50 obrazovnih i znanstvenih institucija osnovanih od organizacija „Autism Speaks“ i „National Institutes of Health“.

I na kraju, korišteni su i podatci iz „Autism Sequencim Consortium“, inicijative podržane od „National Institute of Mental Health“ koja omogućava znanstvenicima iz cijelog svijeta zajednički rad na velikim istraživanjima genoma koji ne bi bio moguć u pojedinim laboratorijima.

U prethodnom istraživanju objavljenom kroz SSC, autori su pokazali kako nove varijacije gena, a koje nisu prisutne u genomskoj mapi roditelja bez poremećaja iz spektra, te se spontano razvijaju u spermiju ili jajnoj stanici neposredno prije začeća, značajno doprinose riziku nastanka poremećaja iz autističnog spektra. Te varijante su također već bile uključene u razvoj poremećaja prema prijašnjim istraživanjima. Autori su bili i dio jedne od prvih skupina koja je utvrdila da tako male promjene u DNK kodu koje pogađaju samo jedan gen sudjeluju u razvoju autističnog poremećaja. Analiza je provedena koristeći se WES tehnologijom (Whole-Exome-Sequencing) koja znanstvenicima omogućava analiziranje jedan po jedan gen zajedno sa najmanjim mutacijama unutar njih.

Jedan od ciljeva bilo je uzeti rezultate CNV i poredati ih sa WES kako bi utvrdili da li postoje značajnija preklapanja u zahvaćenim genima. Nova studija je pokazala kako CNV delecije koje sadrže manje od sedam gena često sadrže jedan visokorizičan gen. S druge strane CNV delecije sa više od sedam gena obično sadrže više niskorizičnih gena.

Kroz ovo istraživanje riješilo se i desetljeća staro pitanje vezano uz DiGeorgov sindrom (Sindrom delecije na 22 kromosomu) kroz koji se često razvija poremećaj iz autističnog spektra. Otkriveno je da postoje više gena odgovornih za razvoj neurološkog učinka, te da svaki od njih pomalo doprinosi razvoju kada se izbriše.

Ova studija također nudi rješenja vezana uz zastupljenost spolova kod poremećaja iz autističnog spektra. Unatoč tolikoj razlici u pojavnosti kod dječaka i djevojčica, analiza je pokazala da su uzroci nastanka poremećaja kod oba spola isti. Štoviše, djevojčice imaju mnogo više mutacija što pokazuje da su djevojčice na neki način zaštićene od poremećaja iz spektra autizma, osim kada su mutacije toliko velike da dosegnu maksimum.

„Čini se kao da su djevojčice zaštićenije od rizika nastanka autizma ali malo znamo o prirodi te zaštite. To budi veliku želju za istraživanjem u mojem laboratoriju“, rekao je Sanders. „Očiti kandidati za takvu zaštitu su efekti estrogena i testosterona na mozak u razvijanju, ali nemamo jasne odgovore, pa čak i na takva osnovna pitanja.“

Neki znanstvenici izrazili su mogućnost da se de novo mutacije mogu povezati samo sa kognitivnim zaostajanjem viđenim u nekim slučajevima autizma, a da širi spektar poremećaja kao što je ponašanje ima uzrok u drugim, češćim genetskim varijantama. Ali Sanders je izjavio „Proučavanje de novo mutacija u pojedinaca sa poremećajem iz autističnog spektra i visoka inteligencija podržava ideju da neke od ovih mutacija mogu doprinjeti temeljnim simptomima autizma, neovisno o kognitivnom zaostajanju.“

Jeremy Willsey, profesor psihijatrije na kalifornijskom sveučilištu koji je tijekom studije surađivao s autorima pokazao je učinak mutacija u devet važnih gena za razvijanje autizma koji su se svi na kraju susreli u jednoj vrsti stanica u prefrontalnom korteksu tijekom fetalnog razvoja.

Istraživanje možete potražiti ovdje:http://www.cell.com/neuron/abstract/S0896-6273(15)00773-4
Izvorni članak: http://medicalxpress.com/…/2015-09-autism-genes-revealed-la…

12027712_903319063081508_7938832798608195085_n

Facebook Comments

Ostavite komentar